DAN III
Dobro jutro dnevniče,
evo javljam ti se u zoru trećeg dana. Crna Gora je prelijepa jutrom, ustvari ne znam je li cijela Crna Gora ali pogled u kojem ja uživam govori da su velike vjerovatnoće da jeste. Svi su još uvijek u krevetima i sanjaju neke lijepe snove. Neki možda sanjaju o povratku kući ili šta će raditi danas dok su drugi toliko umorni od sinoć da nemaju kada sanjati. Ja odoh pod tuš pa na doručak.
Devet je sati i kiša nam priređuje neugodno iznenađenje dok ulazimo u autobus. Današnja destinacija: Ulcinj. Mali gradić u Crnoj Gori sa prelijepom plažom. Truckamo se nekih sat i pol ili dva (ne mogu tačno znati koliko jer sam kao i većina zaspao deset minuta nakon polaska). Stajemo u samom centru Ulcinja i tu se iskrcavamo iz autobusa. Pri samom izlasku posmatraču se da primjetiti da to baš i ne liči na Crnu Goru. Prije bi se reklo da je neki grad u Albaniji s obzirom da je većina natpisa na prodavnicama na albanskom a i na ulici je prisutan albanski jezik. Od centra se spuštamo prema plaži u Ulcinju. Tu se svi okupljamo i kao pravi Crnogorci odmaramo od spuštanja niz stranu!
Ulcinj je zbilja divan grad. Plaža je jedna od najljepših koju smo imali priliku vidjeti dosad. To je vjerovatno zato što je plaža prazna jer je prilična hladno i oblačno. Par nas, zajedno sa profesorima, se uspinjemo na stari grad Ulcinj. Odatle se pruža prelijep pogled na more, s jedne strane i plažu s druge. Plaža s ove visine još ljepše izgleda, o moru da i ne govorim. Ali ne bi bili pravi Crnogorci da opet nismo napravili pauzu, pa makar to bila i pauza od bacanja pogleda u daljinu. Sjedamo u jedan kafić u starom dijelu grada sa čije terase se pruža predivan pogled. Dok tako sjedimo i uživamo u pogledu, profesori nam pričaju jednu zanimljivost vezanu za plažu u Ulcinju. Naime plaža koju vidimo se zove muška plaža jer je na toj plaži kupanje dozvoljeno samo pripadnicima onog drugog roda koji nije ljepši. Sa druge strane brda se nalazi plaža za žene gdje se logično samo pripadnice tog ljepšeg roda mogu kupati. Neko dobacuje da bi trebali da se prošetamo do ženske plaže.
Naše odmaranje ubrzo prekida kiša i prisiljeni smo da idemo u potragu za ručkom. Nailazimo na pekaru gdje burek i jogurt uspjevamo pojesti za manje od tri marke. Po prvi put nam se počinju sviđati cijene jela. Oduševljeni cijenom jogurta od samo 30 eurocenti i okrećemo turu jogurta cijeloj pekari. Nakon jela trka do autobusa a zatim povratak u Petrovac.
Pri povratku neki odlaze da iskoriste malo sunčevih zraka i lijepog vremena za kupanje dok većina tone u san. Večer prolazi u ugodnom druženju.
P:S: Mi bi ovako mogli uživati cijeli život.
Laku noć, dnevniče!
Nastavlja se…
