Kada pogledam iza sebe i sjetim se prvog dana srednje škole, čini mi se kao da je sve prošlo u jednom trenutku. Prije četiri godine ušli smo u ove učionice kao učenici koji nisu znali šta ih očekuje, a danas iz njih izlazimo kao mladi ljudi spremni za nove izazove. Put kroz ove godine nije uvijek bio jednostavan. Bilo je trenutaka kada smo sumnjali, kada je bilo teško i kada su bili potrebni dodatni trud i odricanje, ali upravo su nas ti trenuci učinili jačima.Biti izabran za učenika generacije za mene predstavlja veliku čast i priznanje, ali prije svega podsjetnik na sve sate rada, truda i zalaganja koji su doveli do ovog trenutka. Ovo priznanje ne gledam samo kao nagradu za ocjene, već kao zahvalnost za odgovornost, upornost i sve ono što sam kroz ove godine pokušavao pružiti.
Želim se zahvaliti upravi škole, svim profesorima i zaposlenicima koji su svojim radom činili ovu školu mjestom gdje smo sticali znanje, ali i životne lekcije. Svaki profesor ostavio je svoj trag kroz savjete, znanje i podršku koju nam je pružao. Hvala vam što ste vjerovali u nas i što ste nas usmjeravali da budemo bolji.
Posebnu zahvalnost dugujem svojoj razrednici Zineti Balavac, koja je bila uz nas kroz ove godine. Nije bila samo osoba koja je vodila naš razred, već i osoba kojoj smo se mogli obratiti, koja je razumjela naše probleme i pomagala nam kada je bilo potrebno. Hvala joj na strpljenju, razumijevanju i podršci koju nam je pružala, kao i na svim situacijama kroz koje je prolazila zajedno s nama. Znamo da joj nije uvijek bilo lahko i da smo joj svojim ponašanjem ponekad stvarali dodatni stres, ali je i tada ostajala uz nas i trudila se da iz nas izvuče ono najbolje.
Svom razredu želim reći jedno veliko hvala. Bili smo skup različitih osoba, različitih karaktera i pogleda, ali upravo je ta različitost činila naš razred posebnim. Zajedno smo dijelili uspjehe, stres pred testove i ispitivanja, pomagali jedni drugima, smijali se na odmorima i stvarali uspomene koje ćemo nositi dugo nakon završetka škole. Neke stvari neće biti zapisane u dnevniku ni svjedočanstvu, ali će ostati zapisane u našem sjećanju.
Najveću zahvalnost dugujem svojoj porodici. Iako ovo priznanje nosi moje ime, znam da iza njega stoje njihova podrška, strpljenje i vjera u mene. Bili su uz mene u svakom trenutku i bez njihove podrške ovaj put bi bio mnogo teži.
Danas završavamo jedno važno poglavlje života. Svako od nas krenut će svojim putem, prema novim ciljevima i snovima. Možda ne znamo tačno šta nas čeka, ali iz ove škole nosimo znanje, iskustvo, prijateljstva i uspomene koje će ostati s nama.
Želim svojoj generaciji mnogo sreće u budućnosti. Neka nas ovaj trenutak podsjeti da se svaki trud isplati i da nikada ne prestanemo vjerovati u sebe. Ovo nije kraj našeg puta, već početak novih poglavlja.
Hvala vam na svemu što smo zajedno prošli i na uspomenama koje ćemo pamtiti cijeli život.
